Vrste terapija
U prethodnoj objavi dotakli smo se razlike između različitih stručnjaka, ali što s različitim vrstama terapija koje se nude? Što koja znači i koju odabrati?
Započet ćemo s, danas možda i najpopularnijom, psihoterapijom.Možda si zamišljaš razgovor u kojem terapeut s olovkom i notesom sjedi nasuprot tebe, vodi bilješke i docira ti što trebaš promijeniti kod sebe, odlučno te propitkuje o stvarima koje najradije nikome ne bi podijelio ili pak samo pasivno sluša dok mu se žališ ili ležeći prepričavaš snove. Sve to u konačnici nekako, iz tebi neobjašnjivih razloga, dovede do toga da ti se život odjednom okrene naglavačke i napokon postaneš sve ono što si ikada želio biti.
No kako je to u stvarnosti? 𝗣𝘀𝗶𝗵𝗼𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝗮 zapravo podrazumijeva susrete s terapeutom tijekom kojih bez straha od osuđivanja možeš podijeliti svoje teškoće te očekivati 𝗶𝘀𝗸𝗿𝗲𝗻𝘂 𝗽𝗼𝗱𝗿š𝗸𝘂 𝗶 𝗯𝗲𝘇𝘂𝘃𝗷𝗲𝘁𝗻𝗼 𝗽𝗿𝗶𝗵𝘃𝗮ć𝗮𝗻𝗷𝗲, suosjećanje i poticaj s druge strane. Svaka od mnogobrojnih vrsta terapije razlikuje se u tome kako objašnjava nastanak problema, tehnikama koje se koriste u tretmanu i trajanju. Ipak, svim terapijama je zajedničko da ti pomažu uvidjeti kako obično imaš veći broj opcija nego što si početno mislio, pomažu ti u otkrivanju identiteta i svojih poteškoća, ali ti daju i snagu u prihvaćanju sebe i poduzimanju 𝘁𝗲𝗯𝗶 ž𝗲𝗹𝗷𝗲𝗻𝗲 𝗽𝗿𝗼𝗺𝗷𝗲𝗻𝗲. Ključ je u tome da si 𝘁𝗶 𝗴𝗹𝗮𝘃𝗻𝗶 𝗮𝗸𝘁𝗲𝗿 dok je terapeut tu samo kao vodič u tom procesu. Postupnim preuzimanjem drugačijeg obrasca razmišljanja, doživljavanja i ponašanja u konačnici mijenjaš funkcioniranje svog mozga i ličnost.
Najčešće se psihoterapija primjenjuje individualno, grupno (obiteljska/bračna terapija, grupna terapija..) ili u kombinaciji s lijekovima.
𝗜𝗻𝗱𝗶𝘃𝗶𝗱𝘂𝗮𝗹𝗻𝗮 𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝗮 pruža najviše slobode klijentu da određuje tijek i tempo terapije te je često njezin najaktivniji oblik. To proizlazi iz činjenice da se psihoterapeut može u potpunosti posvetiti jednoj osobi i u radu primjenjivati širok broj terapijskih tehnika te da klijent ne mora brinuti o tome hoće li još netko saznati za njegove teškoće, što mu olakšava da se u potpunosti otvori. Stoga se ne treba začuditi da pomaže kod širokog broja problema svakodnevne prirode poput usamljenosti, problema s učenjem i u vezama, ali i kod psihičkih teškoća poput anksioznosti, depresije ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Često ćemo naići i na 𝗴𝗿𝘂𝗽𝗻𝗲 𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝗲 koje su zbog velikog broja pacijenata sa sličnim teškoćama popularan oblik pomoći u psihijatrijskim ustanovama, ali i psihološkim udrugama jer omogućavaju pružanje simultane podrške većem broju pojedinaca. Upravo zato što okuplja ljude sa sličnim brigama, vrlo su efikasan oblik pomoći jer klijenti brzo mogu uvidjeti da 𝗻𝗶𝘀𝘂 𝗷𝗲𝗱𝗶𝗻𝗶 s određenim problemom, uče temeljem tuđeg iskustva te jedni drugima dati podršku i savjete te širu perspektivu nego što to može samo jedan terapeut. Iz toga proizlazi dodatna prednost grupne terapije - članovima daje osjećaj zajedništva i sigurnosti te priliku za uvježbavanje socijalnih ili životnih vještina. Stoga može biti od posebne pomoći za ljude koji pate od usamljenosti, depresije ili ovisnosti. Najčešće se provodi u grupama od 6 do 12 članova, međutim prihvatljivo je sve do 20 članova. U grupnoj terapiji, klijenti dijele iskustva s cijelom grupom, a ne samo terapeutom, što nekome može predstavljati previše izlaganja. I to je sasvim u redu, najbitnije je da odabereš opciju koja ti najviše odgovara.
Često ćemo naići i na 𝗴𝗿𝘂𝗽𝗻𝗲 𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝗲 koje su zbog velikog broja pacijenata sa sličnim teškoćama popularan oblik pomoći u psihijatrijskim ustanovama, ali i psihološkim udrugama jer omogućavaju pružanje simultane podrške većem broju pojedinaca. Upravo zato što okuplja ljude sa sličnim brigama, vrlo su efikasan oblik pomoći jer klijenti brzo mogu uvidjeti da 𝗻𝗶𝘀𝘂 𝗷𝗲𝗱𝗶𝗻𝗶 s određenim problemom, uče temeljem tuđeg iskustva te jedni drugima dati podršku i savjete te širu perspektivu nego što to može samo jedan terapeut. Iz toga proizlazi dodatna prednost grupne terapije - članovima daje osjećaj zajedništva i sigurnosti te priliku za uvježbavanje socijalnih ili životnih vještina. Stoga može biti od posebne pomoći za ljude koji pate od usamljenosti, depresije ili ovisnosti. Najčešće se provodi u grupama od 6 do 12 članova, međutim prihvatljivo je sve do 20 članova. U grupnoj terapiji, klijenti dijele iskustva s cijelom grupom, a ne samo terapeutom, što nekome može predstavljati previše izlaganja. I to je sasvim u redu, najbitnije je da odabereš opciju koja ti najviše odgovara.
A kad lijekovi ulaze u priču? Ta vrsta terapije se još naziva i 𝗳𝗮𝗿𝗺𝗮𝗸𝗼𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝗼𝗺 te se primjenjuje ukoliko psihijatar ustanovi da je poteškoća nastala zbog neuravnoteženog funkcioniranja neuroprijenosnika u mozgu. Obično se ne koristi samostalno nego ju kombiniramo zajedno s individualnom ili grupnom terapijom, što se pokazuje najefikasnijim oblikom tretmana. Postoje 3 glavne vrste lijekova koje se koriste u psihijatrijske svrhe: antidepresivi, anksiolitici i antipsihotici.
Ovi nazivi možda ti zvuče zastrašujuće te ne znaš što svaki od njih znači. Ono što je bitno spomenuti jest da se uglavnom koriste za tretman depresivnih i anksioznih smetnji te shizofrenije i psihoze, no mogu pomoći i u liječenju brojnih drugih teškoća (npr. antidepresivi se mogu primijeniti kod nesanice ili OKP-a). Farmakoterapija je 𝗶𝘇𝗻𝗶𝗺𝗻𝗼 𝗶𝗻𝗱𝗶𝘃𝗶𝗱𝘂𝗮𝗹𝗶𝘇𝗶𝗿𝗮𝗻𝗮 te je često potrebno barem nekoliko mjeseci kako bi se postigao željeni terapijski učinak. Zato je vrlo važno 𝗯𝗶𝘁𝗶 𝘀𝘁𝗿𝗽𝗹𝗷𝗶𝘃 i ustrajati s terapijom. Naravno, u tom periodu već uvelike može pomoći u kontroli simptoma.
U konačnici, psihofarmaci nisu nešto čega se trebamo bojati. Tu su kako bi nam pomogli uklopiti se u svakodnevni život, isto kao što lijekovi za alergije pomažu kada dođe sezona biljki čija nam pelud smeta. Također se ne trebamo bojati da ćemo postati ovisni o njoj. Stručnjak koji je propisao lijekove dati će specifične upute kojih se treba držati i, ukoliko ih se osoba pridržava, vjerojatnost za ovisnost je gotovo nikakva. Naravno da se mogu pojaviti i nuspojave, no uvijek se možeš obratiti svom psihijatru koji će ti prilagoditi dozu ili dati neki drugi lijek, zato i jesu tu.
Ovi nazivi možda ti zvuče zastrašujuće te ne znaš što svaki od njih znači. Ono što je bitno spomenuti jest da se uglavnom koriste za tretman depresivnih i anksioznih smetnji te shizofrenije i psihoze, no mogu pomoći i u liječenju brojnih drugih teškoća (npr. antidepresivi se mogu primijeniti kod nesanice ili OKP-a). Farmakoterapija je 𝗶𝘇𝗻𝗶𝗺𝗻𝗼 𝗶𝗻𝗱𝗶𝘃𝗶𝗱𝘂𝗮𝗹𝗶𝘇𝗶𝗿𝗮𝗻𝗮 te je često potrebno barem nekoliko mjeseci kako bi se postigao željeni terapijski učinak. Zato je vrlo važno 𝗯𝗶𝘁𝗶 𝘀𝘁𝗿𝗽𝗹𝗷𝗶𝘃 i ustrajati s terapijom. Naravno, u tom periodu već uvelike može pomoći u kontroli simptoma.
U konačnici, psihofarmaci nisu nešto čega se trebamo bojati. Tu su kako bi nam pomogli uklopiti se u svakodnevni život, isto kao što lijekovi za alergije pomažu kada dođe sezona biljki čija nam pelud smeta. Također se ne trebamo bojati da ćemo postati ovisni o njoj. Stručnjak koji je propisao lijekove dati će specifične upute kojih se treba držati i, ukoliko ih se osoba pridržava, vjerojatnost za ovisnost je gotovo nikakva. Naravno da se mogu pojaviti i nuspojave, no uvijek se možeš obratiti svom psihijatru koji će ti prilagoditi dozu ili dati neki drugi lijek, zato i jesu tu.
Vaš MiM 💜
Primjedbe
Objavi komentar