Što je podrška, a što nije?
Odnos koji imaš s terapeutom glavni je čimbenik koji određuje koliko će ti njegova podrška pomoći. Zbog toga ćemo se u ovoj objavi fokusirati na ponašanja terapeuta na temelju kojih ćeš moći zaključiti jeste li ostvarili dobru komunikaciju ili ne.
Nekada se među mladima nažalost mogu čuti iskustva da se nakon puno premišljanja konačno odvaže potražiti pomoć terapeuta, otvoriti mu se i pokazati sve svoje strahove samo kako bi se potpuno razočarali, posramili što su uopće pokušali ili čak zaključili kako im nema pomoći. Ne želimo promicati mit o tome da savjetovanje ili psihoterapija ne pomažu (jer je to potpuno suprotno stvarnosti), no realnost je da nekad možemo naletjeti na terapeuta koji će prouzročiti više štete nego koristi. U nadi da ti pomognemo raspoznati stručnjake koji doista mogu pomoći od onih koji se samo prezentiraju kao stručnjaci, odlučili smo prikazati kako bi terapija trebala izgledati, a kako ne.
Prije nego što nastaviš s čitanjem, voljeli bismo da se prisjetiš razgovora koji ti je pomogao da se osjećaš bolje nakon neke teške situacije. Kako se tvoj sugovornik ponašao? Kakvi osjećaji su ti se javili tijekom razgovora?
Za početak, tvoj te sugovornik morao oprezno slušati, osjetiti dio tvoje boli i uživjeti se u tvoje iskustvo kako bi te mogao razumjeti, pratiti tvoje riječi s interesom, ali i znati kako da ti prenese da te razumije. Možda je to činio kimajući glavom, tako da ti je pažljivo postavljao pitanja, prepuštajući ti glavnu riječ ili ti je istaknuo stvari koje nisi primijetio kod sebe, bez da si se zbog toga osjećao posramljeno ili krivo. Vjerojatno je sve to dovelo do toga da si se osjećao olakšano i da ti je palo na pamet da bi mu se i ubuduće mogao povjeriti. Ovaj primjer dobro opisuje osnovne preduvjete i vještine koje bi prema poznatom psihologu Carlu Rogersu svaki terapeut trebao imati da bi mogao pomoći.
To je da:
1) Može doživjeti i pokazati empatiju;
2) Autentičan je i iskren u vezi svojih
mišljenja, ne pretvara se, prihvaća sebe i druge;
3) Bezuvjetno prihvaća i uvažava klijenta kao osobu, neovisno o postupcima.
Ako ti terapeut pokazuje empatiju, autentičan je i prihvaća te, velika je vjerojatnost da si kliknuo s njime i da osjećaš povjerenje, a to je najbitnije da bi terapija bila efikasna. Također, vjerojatno je da si s njime uspostavio dobar odnos, što možeš prepoznati i po idućim emocijama: osjećaš se olakšano, shvaćeno, motivirano i ohrabreno, kao da imaš moć postići pozitivnu promjenu. No, znači li to da je terapija u svakom trenu ugodna i da ti se terapeut nikad neće suprotstaviti, te je li to poželjno?
Osim da ti pomogne u ostvarenju ciljeva, jedna od glavnih zadaća terapeuta je da ti bude primjer osobe koja i sama dobro funkcionira te se skladno osjeća, djeluje i razmišlja. Kako bi ti to prenio ponekad će te morati konfrontirati, tj. suočiti te sa činjenicom da je uočio proturječnost u tvojim mislima, doživljavanju ili ponašanju (npr. spominješ da ćeš početi učiti za bitan ispit, a već dva tjedna nisi taknuo knjigu). Nekad će biti poželjno i da ti kaže kako u određenim situacijama izbjegavaš odgovornost, pogrešno tumačiš neki događaj ili prebacuješ krivnju na drugu osobu. Iako konfrontacija treba biti što direktnija, nužno je da ona bude iznesena što bezbolnije tako da opisuje tvoje ponašanje i ona nikako ne smije biti optužba.
Ako se sad pokušaš prisjetiti nekog vrlo neugodnog razgovora možda ćeš se sjetiti kritike, da ti je netko prijetio, govorio ti što moraš učiniti ili te satima propitkivao zašto si nešto napravio. Možda si se osjetio podređeno i obeshrabreno te doživio mješavinu nelagode, osjećaja manje vrijednosti, obeshrabrenosti, ljutnje ili krivnje prema sebi. Ovakva ponašanja i osjećaji se u terapiji ne bi smjeli kontinuirano javljati te nikako ne mogu pomoći dugoročno jer u konačnici ne jačaju sliku koju imaš o sebi te time otimaju moć iz ruku osobe koja je jedino odgovorna za to da budeš zadovoljan, a to si ti.
Nadamo se da će ti ove smjernice pomoći da, ako ti zatreba, što lakše procijeniš odgovara li ti terapeut ili ne. Naravno, ovo možeš primjeniti i na druge slušače - prijatelje, rodbinu, poznanike... Treba spomenuti da ne postoji savršeni terapeut te će svaki imati svoje metode rada i stil savjetovanja - neki će biti topliji, a neki malo manje. No, to je u redu dokle god je terapeut stručan, objektivan i prihvaća te. Ako ti odnos s njime odgovara i aktivno si uključen u terapijski postupak – bravo, na dobrom si putu! Ukoliko pak osjetiš sumnju u sposobnosti ili rad terapeuta, ohrabrujemo te i potičemo te da razmisliš što ti je u ovom trenu potrebno i koliko ti terapija zadovoljava te potrebe. Ako odustaneš od terapeuta, i dalje se možeš obratiti drugom stručnjaku ili nama za bilo kakva pitanja. Tvoj MiM 💚
Izvori i dodatne informacije:
- Arambašić, L. (2022). Svemoć i nemoć
komunikacijskog procesa: Priča o zelenom kvadratu i žutom šesterokutu. Naklada
Slap.
- Corey, G. (2004). Teorija i praksa
psihološkog savjetovanja i psihoterapije. Naklada Slap.
- Pregrad, J. (1996). Stres, trauma, oporavak.
Društvo za psihološku pomoć.
Primjedbe
Objavi komentar